STRUČNI SURADNIK PSIHOLOG:
Ivana Ćurković
Kontakt telefon: 031/601-101 (109)
mob.: 099 163 5112
Radno vrijeme:
Ponedjeljak – petak
8.00 – 14.00
Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja
Kada govorimo o mentalnom zdravlju, tema često skrene ka psihičkim poremećajima i emocionalnim teškoćama poput depresije, anksioznih poremećaja ili ovisnosti, no mentalno zdravlje kao pojam označava puno više od samog odsustva psihičke bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (prema World Health Organisation, 2004.). Iz definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, koja kaže kako je “zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“, vidljivo je da nema zdravlja, ako nema mentalnog zdravlja.
Mentalno zdravlje ne znači da smo uvijek sretni i ugodno raspoloženi. Svi se suočavamo sa životnim teškoćama, stresovima i gubicima i tada se osjećamo ustrašeno, zabrinuto, ljutito, tužno… Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da svoje emocije prihvatimo i uhvatimo se u koštac s teškoćama koristeći svoje resurse, vještine i sposobnosti.
Mentalno zdravlje podrazumijeva bavljenje produktivnim aktivnostima – onima koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt, a pomažu nam da rastemo i razvijamo se. To ne mora biti nešto “veliko” poput izgradnje kuće ili pisanja projekta, produktivni smo i kada kuhamo ručak, čitamo knjigu ili se družimo s prijateljima. Ne mora biti niti ugodno – npr. pisanje žalbe kada nismo zadovoljni nekom uslugom ili prijava nasilja policiji vjerojatno su motivirani neugodnim emocijama ljutnje i straha, no produktivni su jer brinemo o sebi i drugima. Neproduktivne su one aktivnosti koje nam štete i povređuju nas ili druge oko nas.
Mentalno zdravlje podrazumijeva sposobnost da se mijenjamo, prilagođavamo i nosimo s teškoćama i stresom. Recimo, da pripremamo večeru za prijatelje i shvatimo u zadnji tren da smo zaboravili kupiti salatu. Kad smo dobrog mentalnog zdravlja možemo razmišljati o drugim mogućnostima: možemo trknuti u dućan, možemo odustati od salate, možemo zamoliti nekoga od gostiju da kupi salatu pri dolasku, možemo pogledati u hladnjaku imamo li kakvu alternativu… Zadržavamo fleksibilnost i možemo rješavati probleme. Kada nam je mentalno zdravlje narušeno, počinjemo gubiti tu fleksibilnost i koristimo uvijek iste strategije za suočavanje s problemima bez obzira jesu li prikladne situaciji ili ne. Ili izbjegavamo suočavanje s teškoćama općenito, u gore navedenoj situaciji to bi značilo npr. otkazivanje večere.
Mentalno zdravlje podrazumijeva to da pojedinci imaju ispunjavajuće odnose. Odnose u kojima se osjećamo sretnije, snažnije, u kojima dobivamo podršku i potvrdu da smo vrijedni i važni baš takvi kakvi jesmo. Njegujemo recipročne, uzajamno zadovoljavajuće i dugoročne odnose s obitelji i prijateljima. Kad se suočavamo sa životnim izazovima i teškoćama, podrška i razumijevanje drugih pomažu nam da ih lakše prebrodimo. Mentalno zdravlje doduše podrazumijeva ponekad i to da se pozdravimao sa nekim važnim ljudima u svojem životu, makar oni bili obitelj ili prijatelji, ukoliko nam odnosi sa njima predstavljaju kontinuiran izvor boli i povrede.
Jasno je da dobro mentalno zdravlje nije samo stvar pojedinca jer da bismo bili produktivni, ostvarivali zadovoljavajuće odnose i doprinosili zajednici, moramo biti okruženi drugim mentalno zdravim ljudima i zajednicom koja potiče produktivnost i suradnju i cijeni naš doprinos. Osim sposobnosti da se suočavamo s vlastitim mislima i emocijama, da se prilagođavamo situacijama i upravljamo vlastitim životom, važne su i vještine suočavanja sa socijalnim svijetom, tj. ljudima oko nas: sudjelovanje, suradnja, empatija, prihvaćanje različitosti i uzajamna odgovornost.
Mentalno zdravlje je temelj dobrobiti i dobrog funkcioniranja pojedinca, ali i zajednice. Želimo li mentalno zdravu zajednicu, osim omogućavanja zadovoljenja osnovnih potreba (poput onih za hranom i skloništem), okoline sigurne od nasilja, pozitivnih obrazovnih iskustava, zapošljavanja i dobrih radnih uvjeta i poštivanja ljudskih prava, moramo stvoriti uvjete za učenje i vježbanje vještina suočavanja i izgradnje kvalitetnih odnosa. Istraživanja pokazuju da rane intervencije na razini zajednice kao što je ulaganje u kvalitetno roditeljstvo i promoviranje mentalnog zdravlja u školama kroz učenje emocionalnih i socijalnih vještina pozitivno utječu na mentalno zdravlje djece i mladih, a pozitivan utjecaj nastavlja se i u odrasloj dobi.
Mentalno zdravlje se tiče svih nas, a izrazito je važno da država i društvo prepoznaju važnost očuvanja mentalnog zdravlja građana i da su uključeni u istraživanje, planiranje i implementiranje aktivnosti koje promoviraju i podržavaju razvoj mentalnog zdravlja. Za promicanje važnosti brige za mentalno zdravlje važno je živjeti u društvenoj klimi u kojoj se poštuju i štite osnovna ljudska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Posebno valja obratiti pažnju na najranjivije skupine društva i manjine te osigurati jednaku dostupnost službi za mentalno zdravlje i njihovih programa svim osobama u Republici Hrvatskoj bez obzira na njihovu dob.
Republika Hrvatska u ovom trenutku nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. Imala ju je za razdoblje od 2011. do 2016., ali nova nije donesena. Pozivamo donositelje odluka na izradu nacionalne strategije zaštite i promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja, financiranje istraživanja mentalnog zdravlja i financiranje promotivnih i preventivnih programa uz konuzlatcije sa stručnjakinjama i stručnjacima iz različitih područja mentalnog zdravlja. Jer, postoji granica do koje možemo doći, svatko od nas sam za sebe, a nakon toga na onima je koji imaju moć odlučivanja i raspolaganja resursima da preuzmu odgovornost za promicanje i podršku stvaranju društva u kojem je mentalno zdravlje svih njegovih članova istinski, a ne samo deklarativno, važno. Dodajemo za kraj da je ovo jedna od onih situacija za koju se jako dobro može primijeniti stara poslovica – bolje je spriječiti nego lječiti.
preuzeto: https://zgpd.hr/2018/10/09/mentalno-zdravlje/
Podrška mentalnom zdravlju djece i mladih
Osim školskih torbi, djeca i mladi na svojim leđima često nose i brojne nevidljive terete – brige, strahove, posljedice vršnjačkog zlostavljanja ili nasilja u obitelji, pritiska u školi, bolesti roditelja ili konfliktnih razvoda. Dodatne izazove donijeli su i pandemija i potresi.
Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono fizičko pa ipak, mnoga se djeca i mladi s problemima mentalnog zdravlja nose u tišini, sama. Cijena te tišine iznimno je velika - za njih, njihove obitelji i za cijelo društvo. Zato je važno da im kao društvo osiguramo potrebnu podršku.
Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti i temelj koji omogućuje djeci i mladima da ostvare vlastite potencijale, a važno je u svakoj fazi života.
Adolescencija je vrijeme značajnih psihičkih, tjelesnih i društvenih promjena obilježeno razvojem stavova i mišljenja o ljudima i okolini te traženjem sebe i svojega mjesta u svijetu koji se mijenja. Iako većina mladih osoba izađe iz adolescencije bez ozbiljnih poteškoća, značajan broj njih se ne može suočiti sa svim izazovima odrastanja. Kod njih se mogu javiti emocionalni problemi koji, ako se ne shvate ozbiljno, mogu imati posljedice za daljnje mentalno zdravlje.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovica (50 %) svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a 75 % do sredine 20-ih godina. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena.
Prema UNICEF-ovom izvještaju Stanje djece u svijetu 2021 11,5 % (oko 44 tisuće) adolescenata u dobi 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem
Stigme i “mitovi” o mentalnome zdravlju djece i mladih smanjuju mogućnost da će potražiti pomoć, ali i da će im potrebna pomoć i podrška biti pružene.
Djeca i mladi s problemima, kada progovore, kažu da odbijanje, nerazumijevanje i diskriminacija povezani sa stigmama o mentalnom zdravlju mogu biti teži za podnijeti od samog stanja.
Svako dijete i mlada osoba, bez obzira gdje živi, ima pravo na pravovremenu podršku, zaštitu i skrb o mentalnom zdravlju, a odgovornost je odraslih djeci i mladima ponuditi podršku, razumijevanje i sigurnost te im pomoći da osjete da nisu sami.
preuzeto: https://www.unicef.org/croatia/mentalnozdravljedjeceimladih
Kako brinuti o mentalnom zdravlju
https://dpp.hr/wp-content/uploads/2020/07/DPP_mentalno_zdravlje_broshura_online_final.pdf
Poboljšaj svoje mentalno zdravlje koristeći mindfulness vježbe
Što je mindfulness?
Tjelesno vježbanje pomaže ojačati naše mišiće i tijelo.
Mindfulness je vještina koja pomaže da naš mozak bude zdrav i jak.
Mindfulness znači usmjeriti svoju pažnju prema nečemu i primjećivati sve što se događa upravo sada, iz trenutka u trenutak. Pažnju možemo usmjeriti prema okolini koristeći naša osjetila (vid, sluh, dodir, miris i okus) ili našim unutarnjim stanjima (osjeti u tijelu, misli i osjećaji u umu).
Kada svu svoju pažnju usmjerimo na nešto, tada detaljnije, jasnije, punije primjećujemo trenutno iskustvo – bilo okoline (stvari koje vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišimo i možemo okusiti) ili naših misli, osjećaja i senzacija u tijelu.
Mindfulness uključuje znatiželju prema onom što se događa upravo sada, kao i otvorenost i prihvaćanje trenutnog uskustva bilo ono ugodno ili neugodno.
To je suprotno on stanja kad radimo više stvari odjednom i to automatski, kao da smo na autopilotu – naše tijelo radi jednu radnju, a naš um je negdje drugdje te ili misli o prošlosti ili brine o budućnosti.
Kao što oblikujemo naše mišiće tijela kada idemo u teretanu ili na sport, tako možemo oblikovati i usmjerenu pažnju redovnom primjenom vježbi koje se zovu mindfulness.
Svega nekoliko minuta dnevno može učiniti veliku razliku za tvoj mozak. Zato odvoji malo vremena za mindfulness svaki dan, i tvoj mozak će ti biti zahvalan.
(pronađi kratke mindfulness vježbe na kraju ove stranice)
Kraj školske godine i mentalno zdravlje učenika
Bliži se kraj školske godine, a s njime i pisanje završnih testova i zaključivanje ocjena. Iako se ljetni praznici uglavnom s veseljem iščekuju, završetak školske godine može biti i stresan period obilježen testovima, učenjem i brigom oko ocjena.
Iako je dobro biti savjestan oko svojih obaveza i truditi se ostvariti dobre rezultate, važno je sjetiti se da treba brinuti i o vlastitom mentalnom zdravlju. Dugoročni stres vezan uz školske ocjene može ostaviti posljedice na naše mentalno zdravlje koje se nekad nastavljaju i nakon završetka školske godine i stresnog perioda.
Tvoje dugoročno mentalno zdravlje važnije je od trenutnog uspjeha u pojedinom testu ili pojedine zaključne ocjene. Stoga se sjeti u ovom periodu brinuti o svom mentalnom zdravlju i podsjetiti se da je u redu nekada si dati mali predah i odmor - i on nam je potreban kako bismo obnovili svoje kapacitete za daljnji rad.
Mali podsjetnik o tome kako besplatno brinuti o svom mentalnom zdravlju možete pronaći na linku:
TKO JE ŠKOLSKI PSIHOLOG?
U osnovnoj školi psiholog obavlja posao stručnog suradnika.
ŠTO JE POSAO ŠKOLSKOG PSIHOLOGA?
Težište rada i najčešći korisnici školskog psihologa su prije svega učenici. Rad s učiteljima, nastavnicima i roditeljima također je uobičajen, ali on se ponajprije odvija u funkciji njihova osposobljavanja za bolje razumijevanje učenikovih potreba i ponašanja te djelotvorniji rad s njima.
U radu s učenicima psiholog:
- prepoznaje individualne potrebe učenika, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja,
- obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti (procjena psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, kasnije tijekom školovanja utvrđivanje primjerenog programa školovanja),
- dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.),
- pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha,
- prepoznaje darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti,
- prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju,
- provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd.,
- provodi psihološke krizne intervencije nakon ozbiljnijih traumatskih događaja
Suradnja psihologa s roditeljima:
- kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima psiholog pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima,
- pomaže roditeljima da razviju potrebne vještine i način komunikacije kako bi mogli pružiti podršku djetetu, a pomaže i u uspostavljanju kontakata s vanjskim institucijama koje su možda potrebne djetetu
Suradnja psihologa s učiteljima:
- pomaže u prepoznavanju razvojnih i individualnih potreba učenika
- potiče toleranciju na različitost među učenicima
- pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada
- promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno
Osim rada s navedenim korisnicima, školski psiholog ima zadatak raditi na sebi u smislu stručnog usavršavanja, rada na istraživanjima i slično.
KAKO I ZAŠTO POSJETITI ŠKOLSKOG PSIHOLOGA?
Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati.
Najčešće zablude o odlasku kod psihologa
- kod psihologa idu oni koji ne znaju sami riješiti svoje probleme
- ako idem kod psihologa, znači da sa mnom nešto nije u redu
- kod psihologa idu oni koji su nešto „skrivili“
Ove tvrdnje nisu točne!
Svi ljudi u životu prolaze kroz svoja „dobra“ i „loša“ razdoblja, pa tako i djeca i tinejdžeri. Svima nama se zna dogoditi da nam nešto, što nam se u životu događa, jednostavno postane preteško i prekomplicirano, ili neki problem počinje toliko utjecati na naš svakodnevni život da ga više ne znamo sami riješiti. U tom slučaju dobro je porazgovarati svojom obitelji, prijateljima, učiteljima… a isto tako možeš potražiti i stručan savjet psihologa koji će ti pomoći da situaciju razmotriš iz drugog kuta i pronađeš za sebe najbolje rješenje problema u tom trenutku.
Zapamti!
Učenici ne idu kod školskog psihologa po kazni, zato što su se neprimjereno ponašali, nego zato da im psiholog pomogne, kroz ugodnu atmosferu i pozitivan kontakt, poboljšati komunikaciju i odnose s drugim ljudima i samim sobom.
Slobodno možeš zatražiti razgovor sa psihologom ako:
…želiš popraviti ocjene …želiš pobijediti tremu prije ispita/odgovaranja
…želiš poboljšati strategije učenja i bolje se koncentrirati
…želiš se bolje osjećati u svojoj koži …želiš se više poštovati
…želiš bolje upravljati svojim emocijama i ponašanjem
…doživljavaš veliku životnu promjenu (smrt bliske osobe, preseljenje, rastava roditelja, prekid prijateljstva)
…netko ti govori ružne stvari, isključuje te
…ne slažeš se s prijateljima iz razreda …u lošem si odnosu s učiteljem
…netko te povrijedio i to te muči …imaš problema u obitelji
…
Razlozi za razgovor mnogobrojni su i bilo koji od njih može biti povod za odlazak školskom psihologu.
Slobodno mi se obrati.
U nastavku možete preuzeti brošuru BRINI O SEBI - BUDI DOBRO - proŽIVI COVID i
letak s telefonskim brojevima za psihološko savjetovanje mladih za svaku županiju
| « Kolovoz 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
